Terrapija

Lucija Osrečki

Plakat prikazuje štetne posljedice industrijske proizvodnje mesa koje prethode konzumaciji brze hrane. Vizualno prikazuje cijeli lanac - od sječe šuma za ispašu, uzgoja stoke u skučenim uvjetima, onečišćenja zraka iz tvornica, prekomjerne potrošnje resursa, do transporta i masovne prerade mesa. Dominiraju crvene i tamne boje koje simboliziraju opasnost, krv i zagađenje. Put mesa do tanjura prikazan je kao vijugava staza ispunjena destrukcijom, što ukazuje na visoku ekološku cijenu konzumacije brze hrane i poziva na razmišljanje o održivijim prehrambenim navikama.

Pogledaj više

Lara Malus

'Antireklamni plakat „What Future are we sewing?“ kritika je na velik problem modernog doba, brze mode. Jakim i očitim vizualina veoma direktno i uspješno ukazuje na očitu namjenu. Ključni naglasci ipak se nalaze u postavama figura i semantici. Figure svojim trima stavovima tijela naglašavaju emocije s kojima se svaki promatrač ponaosob može poistovjetiti. Prva figura okrenuta je leđima (odbojnost problemu), slijedeća stoji uspravno raširenih nogu, direktnog pogleda (protivi se problemu, herojski stav), posljednja ipak uviđa da je problem prevladao (pokleknutost, padajuće ruke). Semantički tekst je pisan rukom, u cilju da podsjeća na nit konca koji još dodatno semantički zapetljava priču, a vizualno guši plakat. Ovaj plakat odličan je reprezent pritiska kojeg osjećamo/bi trebali osjećati pri susretu s problemima koji na nas sada već utječu direktno i snažno. Mi šijemo svoju budućnost, na nama je za koji stav ćemo odabrati kako bi do nje došli.

Pogledaj više

Nika Stanko

Plakat koristi prepoznatljiv vizualni jezik fast food industrije kako bi privukao pažnju upravo njezinih potrošača, stvarajući znatiželju. Imitira izgled reklame za “veliko otkrivanje” proizvoda - burger je prekriven plahtom - no umjesto očekivane promocije, poruka “0 kalorija, 100% stvarnost” razotkriva neugodnu istinu. QR kod vodi na lažnu McDonald’s stranicu s parodiranim sloganima i vizualima, dodatno naglašavajući kritiku. Projekt secira industriju brze hrane kroz ekološku i društvenu prizmu: od idealizacije nezdrave hrane do prikrivanja stvarnih posljedica za zdravlje i okoliš.

Pogledaj više

Nika Šmic

Plakat koristi formu računa kao prepoznatljiv simbol potrošnje kako bi razotkrio stvarnu cijenu brze mode, onu koju ne plaćamo mi, već planeta. Umjesto cijene odjevnog predmeta, prikazane su stavke poput radnih sati, niske plaće, kemikalija, vode i otpada. Sve to vodi do konačne “cijene”: ekološkog kolapsa. Cilj rada je potaknuti publiku da se na trenutak zaustavi i zapita – što zapravo plaćamo kad kupujemo odjeću? Račun tako postaje podsjetnik da nijedna kupnja nije bez posljedica.

Pogledaj više

Leo Gojnik

Brza moda prodaje iluziju povoljne kupnje, no stvarni trošak ostaje prikriven. Cijena pada, zagađenje raste. Na majici su prikazani stvarni podaci o resursima potrošenima za njezinu proizvodnju, koji zamjenjuju uobičajene slogane i brendove. Smještena je u izlog prepun tipičnih marketinških poruka poput: “LAST CHANCE (TO RUIN THE WORLD)”, “FINAL SALE”, “FINAL OFFER”. Cijena koju plaćamo nije samo ona na etiketi. Zašto takve informacije ne stoje na svakom komadu odjeće? Bismo li tada kupovali jednako često i bez razmišljanja? Ovaj rad postavlja važna pitanja i poziva na promjene. Još uvijek imamo vremena, ali jedva.

Pogledaj više

Jakov Skorić

Plakat pod nazivom „Picture the Future“ izravno sugerira budućnost okoliša pod utjecajem industrije brze mode, u obliku antireklame koja koristi svoja sredstva protiv same nje. Ideja za plakat inspirirana je stvarnim slučajevima u kojima je brza moda imala izravan i vidljiv utjecaj na promjenu reljefa. U jednom od njih, u čileanskoj pustinji Atacama, odbačene su goleme količine odjeće, vidljive čak i iz svemira, tvoreći tekstilne „planine“ koje nalikuju prirodnim formacijama. U skladu s primjerom, na plakatu je prikazan pejzaž sastavljen od tekstila, koji svojim oblikom imitira prirodni reljef, prikazujući kako brza moda ne samo da oblikuje društvene navike, već i doslovno mijenja lice planeta.

Pogledaj više

Melanie Palavra

Ovaj projekt istražuje štetne posljedice brze mode na okoliš, s naglaskom na zagađenje planeta koje uzrokuje masovna proizvodnja i potrošnja odjeće. Kroz oblik vizualne antireklame, projekt kritizira neodržive prakse modne industrije te potiče gledatelja na razmišljanje o odgovornijem pristupu kupovini odjeće. Na plakatu je prikazana djevojka odjevena u haljinu izrađenu od crnih vreća za smeće – simbol kratkotrajnosti, otpada i iluzije luksuza koju brza moda prodaje. Za sobom vuče hrpu stare odjeće, predstavljajući sve ono što ostaje nakon kratkotrajnog trenda, tekstilni otpad koji zagađuje okoliš. Smještena u prirodni ambijent, poruka postaje jasnija: modna industrija nije samo estetski, već i ekološki problem. Projekt osuđuje brzu modu i poziva na promjenu.

Pogledaj više

Goran Rudnički

Plakat odgovara na pitanje: „Koja je cijena života u kojem živimo?“ Kroz motiv ispisanog računa omotanog oko brojila za struju, ukazuje se na suvremenu stvarnost u kojoj korištenje energije ostavlja sve veće posljedice. Umjesto konkretnih iznosa, račun sadrži podatke o njezinom utjecaju na okoliš, kao i marketinške slogane poznatih kampanja koje potiču na još veću potrošnju. Time sedodatno naglašava paradoks – poruke koje nas motiviraju da danas trošimo više, jednog će dana imati svoju stvarnu cijenu.

Pogledaj više

Tara Bedeković

Ovom naslovnicom magazina sam željela da uputim direktnu provokaciju Vogue magazinu i njihovom promoviranju brze mode. Željela sam prikazati gušenje Zemlje u toj silnoj odjeći, u najčešće bačenim komadima i mikrovlaknima koja se oslobađaju pri proizvodnji, a sve to dodatno zagađuje našu planetu. Cura na naslovnici se doslovno utapa, guši u toj odjeći, dok je oko nje svuda nagomilana nečistoća. Time sam htjela osvijestiti ljude o problematici brze mode, o kojoj se najčešće šuti ili se jednostavno zanemaruje. Želim da ljudi shvate da brza moda nije bezazlena, da ostavlja dubok trag na životnu sredinu, zagađuje vodu, tlo i zrak, ali i da utječe na sve nas. Ovom provokativnom naslovnicom pokušavam potaknuti sve nas da razmislimo o održivijim opcijama, smanjimo potrošnju i biramo odjevne predmete koji traju duže.

Pogledaj više

Magdalena Belec

Plakat se fokusira na problem jednokratne ambalaže. Restorani brze hrane svakodnevno proizvode ogromne količine otpada koristeći plastične, papirne i kombinirane ambalaže koje se bacaju odmah nakon jednog korištenja.ag Jednokratna ambalaža se čini praktičnom i higijenski prihvatljivom ali se rijetko pravilno reciklira, završi na deponijima ili u prirodi. Veliki problem je to što se puno toga sastoji od više materijala koji se teško odvajaju i recikliraju, kao na primjer papir obložen plastikom i zato sam osmislila kratak slogan “Jednokratna ambalaža, trajna šteta“ koji sam ukomponirala sa fotografijom stvorenom pomoću ai tehnologije na kojoj dim simbolizira zagađivanje okoliša jednokratnom ambalažom. Dizajn plakata je minimalistički po uzoru na fast food plakate prikazivajući motiv te jednostavnu tipografiju.

Pogledaj više

Galerija studentskih radova

Lucija Osrečki

Lara Malus

Nika Stanko

Nika Šmic

Leo Gojnik

Jakov Skorić

Melanie Palavra

Goran Rudnički

Tara Bedeković

Magdalena Belec